Kristova Revnost
Rijec revnost u cjelini znaci predanost ili žarkost. Kad govorimo o našoj revnosti za Krista onda govorimo o žaru, govorimo o neumorivoj odanosti, o ustrajnom elanu i o silnom interesu prema Njemu i svemu što On predstavlja. Dali to opisuje našu revnost prema Kristu? Dali je takva revnost nešto što smo osjecali onog momenta kada smo po prvi put doživjeli Krista, a sada je možda samo u našem sjecanju, a daleko od naših srca? Dali naše srca pjeva od radosti kao što je pjevalo srce psalmiste Davida kada je divno izjavio u 122 Psalmu: “Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo u dom Gospodnji!” ili nam je teško ici u dom Gospodnji, te tražimo izgovore kako bi umirili svoju savjest.
Naša revnost za Gospoda uveliko utice na naše spasenje, jer mjera revnosti koju imamo za Gospoda odreduje dali smo vruci kršcani ili mlaki. Nadam se da nam je poznato šta je Gospod izrekao protiv onih koji su mlaki. Mjera naše revnosti za Boga je jednaka mjeri revnosti koju primamo nazad od Boga. Dali se naša revnost može u duhovnom smislu usporediti sa revnosti koju su pokazale sluge Božije o kojima citamo u Rijeci Gospodnjoj. Možemo li se usporediti sa revnosti Jujevom koji nije imao mira dok nije istrijebio lažnog boga Bala iz Izraela.
Citamo u 2.Kraljevima 10:16-19, 25-28 – “I rece (Juj): hajde sa mnom, i vidi moju revnost za Gospoda. I odvezoše ga na njegovijem kolima. I kad dode u Samariju, pobi sve što bješe ostalo od doma Ahabova u Samariji dokle ga ne istrijebi po rijeci koju Gospod rece Iliji. Potom sabra Juj sav narod i rece mu: Ahab je malo služio Balu, Juj ce mu služiti više. Zato dozovite mi sve proroke Balove, sve sluge njegove i sve svecenike njegove, nijedan da ne izostane, jer veliku žrtvu hocu da prinesem Balu; ko ne dode, poginuce. A Juj cinjaše tako iz prijevare hoteci pobiti sluge Balove. A kad se svrši žrtva paljenica, zapovjedi Juj vojnicima i vojvodama: udite, pobijte ih, da ne izade nijedan. I tako ih pobiše oštrijem macem i pobacaše ih vojnici i vojvode; potom otidoše u svaki grad gdje bješe kuca Balova. I izbaciše likove iz kuce Balove, i spališe ih. I izlomiše lik Balov i raskopaše kucu Balovu, i od nje naciniše prohode do današnjega dana. Tako Juj istrijebi Bala iz Izraela.
Dali mi imamo takvu revnost kad je u pitanju slava našega Gospoda, kad je u pitanju narod koji se zove Gospodnjim, samo ustima, a srcem je daleko od Njega? Svakako da mi ne možemo postupati kao Juj jer živimo u novozavjetnom vremenu, ali imamo istu dužnost pred Bogom da zastupamo Njega kao jedinog živog Boga pred ovim svijetom. Dužnost nam je da svjedocimo narodu o Isusu kako bi oni bili izbavljeni od idolopoklonstva. Mi i dan danas nalazimo moderne slike Bala ali u obliku Bude, Krišne, Dalaj Lame, Muhameda i drugih lažnih dejstva koja su danas poznata i popularna, a vode mnoge u vjecnu propast, tj. u pakao.
Možemo li usporediti našu revnost sa revnosti Finesa, sina Eleazara kao što citamo o njegovoj revnosti za Boga kojom je odvratio gnjev Božji sa naroda Izraelskog. U 4.Moj.25:5-11 nam govori: “I rece Mojsije sudijama Izraelovim: pobijte svaki svoje koji su prionuli uz Belfegora. I gle, jedan izmedu sinova Izraelovih dode i dovede k braci svojoj jednu Madijanku na oci Mojsiju i na oci svemu zboru sinova Izrailjevijeh; a oni zaplakaše na vratima šatora od sastanka. A kad to vidje Fines sin Eleazara sina Arona svecenika, usta ispred zbora i uze koplje u ruku; I ude za covjekom Izraelcem u šator, i probode ih oboje, covjeka Izraelca i onu ženu, kroz trbuh, i presta pogibija medu sinovima Izraelovim. I izgibe ih od te pogibije dvadeset i cetiri tisuce. Tada rece Gospod Mojsiju govoreci: Fines sin Eleazara sina Arona svecenika odvrati gnjev moj od sinova Izraelovih otvorivši revnost za me medu njima, da ne bih istrijebio sinove Izraelove u revnosti svojoj.
Dali je naša revnost kao Finesova? Svakako, ponovno moram da ponovim da živimo u novozavjetnom vremenu, vremenu milosti, te ne možemo ni pred Bogom ni pred svijetom da postupamo u tjelesnom smislu kao Fines, ali možemo u duhovnom smislu da postupimo kao i on. Ima osoba koje posjeduju takvu revnost ali im nedostaje duh krotosti, tako da sa dobrim namjerama cine štetu i sebi i ljudima oko sebe. Bog zahtjeva da pokažemo našu revnost, ali da u tom trenutku ne zanemarimo duhovni rod – “A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera, krotost, uzdržanje…”(Gal.5:22-23)
Znaci, sve što cinimo u revnosti za Gospoda, cinimo iz ljubavi za Njegov narod, a ne za svoju slavu. Cinimo to iz radosti koja nam je po spasenju dana kako bi gradili mir, a to cinimo strpljivo radi dobrote Onoga koji je u nama. Gospod je dobar i milostiv, a mi kao Njegova djeca trebamo biti dobri i milostivi kao On. Molimo sa vjerom, pristupajmo svakoj situaciji sa duhom krotosti i uzdržavajmo se od gnjeva koji se ponekad javlja u našim srcima radi nepravde koja se cini Bogu ili Božijem narodu.
Neko ce možda pomisliti, kako je Isus postupio kad je pokazao svoju revnost za dom oca svojega. No mi u tome nalazimo veliku pouku o revnosti Kristovoj za dom Gospodnji i mnogo više što cemo istaknuti, ali prvo cemo procitati tekst zapisan u Evandelju po Ivanu 2:13-17: “I blizu bješe pasha Jevrejska, i izide Isus u Jeruzalem. I nade u crkvi gdje sjede oni što prodavahu volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu. I nacinivši bic od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i mjenjacima prosu novce i stolove ispremeta; I rece onima što prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne cinite od doma Oca mojega doma trgovackoga. A ucenici se njegovi opomenuše da u pismu stoji: revnost za kucu tvoju izjede me.”
Ovdje citamo šta je Gospod Isus Krist ucinio radi revnosti koju je imao za dom Oca svojega. Možda se nekome ovaj dogadaj cini kao pretjerana reakcija ili nešto što u njihovim ocima Gospod ne bi trebao ciniti. Ustvari mi u ovome možemo da prepoznamo divnu i savršenu revnost Kristovu, ne samo za dom Oca svojega nego u duhovnom smislu možemo da vidimo Njegovu revnost za svoj narod, za sve one koje mu je Otac dao.
Zamislimo ilustraciju iz ovog primjera da ovce predstavljaju našu neobracenu familiju koji misle da nam cine dobro u tome što žele da nas drže odvojene od Gospoda. Kao volove naše griješne prijatelje kojima se cini ludost predati svoj život Gospodu i služiti mu. Zamislimo da novac i mjenjaci predstavljaju naše srce prije obracenja. Znamo da je srce opako i prijevarno više svega, a srebroljublje je korijen sviju zala. Isto tako zamislimo da golubovi predstavljaju sve poglavare i vlasti, upravitelje tame ovoga svijeta, duhove pakosti ispod neba i samog sotonu kao kneza koji vlada u vjetru. I sada dolazi Gospod Isus Krist u naš život i cisti naša srca i naše misli i naše živote i cini od nas nova stvorenja.
Iz iskustva znam da je baš upravo to Isus Krist ucinio za mene prije mojeg obracenja. Izbavio me je sa radnog mjesta u gradu, gdje sam radio medu jednim od najnemoralnijih ljudi koje sam ikada upoznao. Svima je poznato da što covjek ide bliže gradu, vecu nemoralnost može da vidi. Ta nemoralnost me pocela obuhvatati i samo me je Božja milost izbavila da nisam zapao u dublje grijehe skupa sa mojim radnim prijeteljima.
Gospod me je takoder oslobodio od prijatelja koji su imali loš utisak na moj život, radi kojih sam prelazio granice za koje sam znao da žaloste i pale gnjev Gospodnji. Prije mojeg obracenja Gospod me je jednostavno odvoijo od tog društva. Svak je otišao svojim putem i veze su bile prekinute, iako su mi to godinama bili najbolji prijatelji. Ali za one što sam izgubio, Gospod je nadodao stostruko koji ne cine štetu mojoj duši, nego nasuprot to su prijatelji koji me uce, podrždavaju i zastupaju u molitvi pred Bogom. Isto tako Gospod je ocistio moje srce od svega zla i onoga što se protivilo Njegovoj volji i ucinio je od mene novo stvorenje.
Upravo je to ono što predstavlja revnost Kristovu, jer revnost koju je imao i pokazao za dom Oca svojega prije skoro 2000 godina, skupo ga je koštala na križu Golgotskom. Takvu revnost Krist ima i danas za nas, jer je ucino naša tjela crkvom Božijom kao što citamo u 1.Kor 3:16,17 – “Ne znate li da ste vi crkva Božija, i Duh Božij živi u vama? Ako pokvari ko crkvu Božiju, pokvarice njega Bog: jer je crkva Božija sveta, a to ste vi.“
Slicno citamo u 1.Kor 6:19,20 – “Ili ne znate da su tjelesa vaša crkva svetoga Duha koji živi u vama, kojega imate od Boga, i nijeste svoji? Jer ste kupljeni skupo. Proslavite dakle Boga u tjelesima svojijem i u dušama svojijem, što je Božije.
Radi Kristove revnosti koju nam je pokazao, a ona ga je skupo koštala, svaki od nas je danas crkva Božija, crkva Svetoga Duha koji sad živi u nama. Naša tjela su dom Oca Nebeskog za kojeg Krist ima jednaku revnost i danas. Kad znamo da je Gospod istjerao sve ono što je kvarilo taj duhovni dom, sad ga cuvajmo i držimo cistim, jer ako pokvarimo taj dom i izazivamo Gospoda na gnjev, dovodimo u pitanje svoje spasenje. Cinjenica je da nas Gospod može napustiti radi našeg bezakonja. U tom slucaju smo u velikoj opasnosti jer znamo za primjer koji nam je Gospod ostavio u LK.11:24-26 – “Kad necisti duh izide iz covjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeci pokoja, i ne našavši rece: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; I došavši nade pometen i ukrašen. Tada otide i uzme sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje covjeku onome gore od prvoga.“
Divna je stvar imati Kristovu revnost na našoj strani, ali budimo oprezni jer postoji i druga strana revnosti Božije, revnost protiv grijeha i nepravde koja sudi na vjecnu propast, revnost ognja kao što citamo u Jev.10:26,27 – “Jer kad mi griješimo navalice pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grijehe; Nego strašno cekanje suda, i revnost ognja koji ce da pojede one koji se suprote.
Slavimo Krista i zahvaljujmo mu za dobru i divnu revnost koju ima za nas kao naš Spasitelj, i neka nam pomogne da sacuvamo i održimo naša tjela sveta, jer u njima prebiva Sveti Duh.
