Josip Majdiš
Neka vas Gospod sve blagoslovi.
Ja se zovem Josip i ovo je moje svjedočanstvo. Rodio sam se u jednoj vjernoj familiji ali nisam nikada potpuno razumio šta znači biti jedan kršćanin.
Kako sam rastao u školi sam htio da budem kao i svi drugi, da budem “cool” i poznat (ili popularan) ali kad bi došao kući sve je bilo drukčije i različito od onoga što se dešavalo u školi. Kako je vrijeme prolazilo počeo sam da se sve manje molim prije spavanja dok nisam kompletno prestao.
Tama je polako počela da me preuzima, napustio sam školu i počeo da pušim i da pijem. To je eskaliralo u korištenje droge, prisutvovanje zurkama, nemoralnost i sve više tame. Mislio sam si “sad si konačno kao i svi drugi, prihvaćen od svijeta i popularan“. Mislio sam da je “cool” biti pokvaren jer su me ljudi takvog prihvaćali. Kako je moj zivot postajo sve gori i gori, sotona me je koristio da napadam svoje roditelje. Došlo je do te mjere da više nisam mogao biti u istoj sobi sa mojim ocem i bilo me je sramota da me ljudi vide u društvu mojih roditelja.
Skoro je došlo do toga da sam se iselio iz kuće. Iz dana u dan rastao sam sve više u mrznji svojeg zivota i samoga sebe. Petkom kad bi došao kući s posla samo bi nemirno hodao tamo amo, čekajući da me netko pozove i da me pita da izađemo na zurku ili da pijemo. Kako su godine u tami prolazile sjećam se da sam jedne noći, dok sam pio, pomislio, sam si: šta je svrha zivota? Mislio sam si “samo si 19 godina i već mrziš svoj zivot”. Upitao sam se dali ima nešto više u ovom zivotu, i dan za danom ista mi je misao bila u glavi. Došlo je do te mjere da sam počeo razmišljati o tome dali Bog postoji i dali je stvaran, kad sam čuo jedan glas koji mi je kazao da idem i da pričam sa mojom mamom o Bogu.
Došao sam svojoj mami sav slomljen i depresivan i upitao sam ju o Bogu. Nekoliko dana smo razgovarali o Njemu i ona mi je govorila sve više i više, dok konačno više nisam mogao da prestanem misliti o Njemu. Jedan dan nisam išao na posao i kad sam opet imao jedan od mojih razgovora sa mojom mamom o Bogu, odjednom su mi suze potkele niz lice. Neću nikad zaboraviti moju mamu kad mi je kazala da Bog kuca na vrata mog srca i da trebam da mu otvorim vrata i pozovem ga unutra. Čim mi je te riječi izgovorila osijećao sam oko sebe i u sebi jednu ljubav i silu koju riječima ne mogu opisati. Počeo sam da plačem i nastavio sam da plačem i plačem. Otišao sam u kupatilo i zavapio Bogu da uđe i da večera samnom, da dođe u moj zivot i da od mene učini novog čovjeka. Bio sam 19 godina, kajao sam se danima i danima kako me je Bog dovodio u spoznaju svih mojih prijestupa, svih djevojaka koje sam ozlijedio, i moje roditelje koje sam jednako povrijedio. Pokazao mi je koliko sam zapravo zao bio. Osijećao sam se razočaran u samog sebe što sam ikada dopustio da takav postanem.
Taj isti dan sam predao svoj zivot Gospodu, više nikada nisam zapalio cigaretu, čak je i zelja za cigarama kopletno nestala. Osijećao sam se kao da nikada u svom zivotu nisam pušio. Prestao sam da pijem, da budem gnjevan, da izlazim, da budem nemoralan, da se drogiram, da psujem i sve te zle stvari, samo zato što mi je Gospod pomogao i od tih stvari me oslobodio. Pokazao mi je da ziviti zivot s Njim, i za Njega je takav blagoslov te da ne mozeš nikada biti sretan ili ispuniti tu prazninu u svojem srcu, dok nemaš Boga u svom zivotu. Konačno sam osijećao mir u svom zivotu i ponovno sam zavolio svoje roditelje. Griješan zivot je sada iza mene. Sad mi je Bog sve, On je jedini za koga zivim, Njegova ljubav, snaga, milost, mir, zaštita i strpljenje koje mi je ukazao u mom zivotu. Sada, kao pravim Kršćaninom je nešto što riječi nemogu opisati.
Sada ljubim Boga i Isusa sa svim srcem i molim se da On od mene stvori osobu onakvu kakvu zeli da budem. Nadam se da će vam ovo svjedočanstvo danas biti na ohrabrenje, pogotovo svim mladima, i da vas dovede do spoznaje da je Bog jedini izlaz iz grijeha i da vas ljubi. Nemojte se trošiti u trudu da budete kao svi drugi u svijetu i da zivite kao oni, jer to samo vodi u razaranje duše.
Već ne znam broja koliko sam se puta kajao za moj stari zvot i volio bi da nisam nikada zivio taj zivot, ali sad mi je oprošteno i sad se molim da i vi nadjete isto oproštenje u Kristu.
Neka vas Bog blagoslovi.
