Edi Fabijanić
Služimo stvarno velikog Boga
Od kako smo se vratili u Viktoriju iz Kvinslanda, zauzeti smo gradnjom naše kuće u Melburnu. Oko Marta 2009. nakon teškog dnevnog rada, odlučio sam prespavati u našoj nezavršenoj kući – a ne kod roditelja gdje smo stanovali.
Prvi dan
Oko 9 navečer sam prestao raditi i kad sam ugasio jedino svjetlo napred u kući i krenuo prema spavaćoj sobi, ugledao sam ispred sebe jednu veliku crnu ruku veličine čovjeka. Jasno sam vidio crne dlake pozadi te ruke, a umjesto noktiju imala je crne kanđže. Znam da je bila stvarna, jer sam udario u tu ruku. Shvatio sam da to nije iluzija, te sam se odmah počeo moliti i ukoravati tu ruku (zapovjedati u ime Isusa – op. prev.) dok nije nestala.
Drugi dan
Sljedećeg dana sam počeo raditi normalno kao i ostale dane, ali oko 9 sati sam osjetio jaki gorući bol u donjem predjelu leđa. Nisam na to obraćao pažnju i nastavio sam raditi. Oko podne jako me zabolilo, palilo i ključalo. Prestao sam raditi, stavio ruku na bolno mjesto, ukorio bol, pomolio se i nastavio raditi. Bol nije prestala, te sam oko 3 sata ponovo molio i odbio prihvatiti bol.
Treći dan
Naredni dan oko podne, ne samo da me bolilo i peklo nego sam još više stradao. Razrezao sam nogu oko 10 cm do kosti ispod koljena, porezao palac na ruci, udario mišić ispod koljena i istegao mišić u desnom ramenu. Nije bilo puno krvarenja ni ifekcije, i za čudo te rane me nisu skoro ništa bolele, no velika bol u leđima je još uvjek bila prisutna.
Tada smo saznali da me ugrizao bjelorepi pauk 7 – 8 puta na maloj površini. Svi oko mene su se uspaničili i tjerali me doktoru ili u bolnicu. Jedna žena, čija je majka bila ugrižena samo jednom, je kazala da je njezina majka dobila veliku rupu na leđima, otprilike na istom mjestu gdje je i mene ugrizao pauk. Ja nisam htio ići doktoru, jer sam se molio i vjerovao da me se Bog dotakao.
Nakon tri dana još uvek me bolilo, i da bi ugodio uspaničenoj obitelji i prijateljima otišao sam doktoru. Taj ponedeljak uveče dok sam sjedio u ordinaciji rekao sam doktoru šta mi se desilo, kako sam stavio ruku na bolno mjesto, molio se i vjerovao. Kad je pogledao moja leđa, začudio se i rekao da sam „sretan“ jer je otrov samo u koži, te ako ne uzmem antibiotike, proširit će se (što je vrlo opasno). Dao mi je recept za lijek i poslao u Apoteku. Ja sam mu se zahvalio i otišao u auto slaveći Boga za moje isceljenje. Lijek nisam ni kupio, a poslije dva tjedna bolu nije više bilo ni traga.
Još jedan napad
Nakon tri mjeseca imao sam još jedan napad. Sve je to počelo još davne 2000. godine. Jedne noći sam otišao kod bolesnog prijatelja moliti se za njega – nisu očekivali da će preživjeti do jutra. Dok sam još bio kod prijatelja, sotona je posjetio našu kuću i rekao mojoj ženi koliko me mrzi i da me planira uništiti. Tada joj je pokazao šta će mi učiniti. Nakon godinu dana to se i desilo. Žena i ja smo bili u saobraćajnom udesu, ali i Bog je bio tamo. Preživio sam taj udes sa povredom lijevog koljena, kuka i bol živca (sciatic nerve pain) od leđa sve do stopala. Nekoliko doktora specijalista mi je kazalo da mi ne mogu ništa pomoći. Tokom godina bol toga živca je postepeno odlazila sve do sada. Nedavno me tako jako zabolilo da sam jedva mogao hodati ili bilo šta raditi. Znao sam, ako ne prestane neću moći dovršiti kuću. Jedne nedelje u jutro ustao sam na molitvu, stavio ruku na kuk i molio se i bol je automatski jednostavno nestala. Danas je moja lijeva noga bolja od desne!
Zaista imamo velikog Boga!!!
Edi Fabijanić – Melburn ( Eddy Fabiyanic – Melbourne)
