Isusova patnja iz medicinskog ugla

To je bila najstrašnija smrt, koju je čovjek mogao iskusiti. Razapeto tjelo u velikoj bolnoj agoniji bi zbog tezine vuklo na dolje, te bi otežavalo disanje. Kako bi mogao disati razapeti se morao podupirati nogama što bi na trenutak donijelo olakšanje, ali bi sa time produzavao svoju agoniju.

Goruća bol prouzrkovana čavlima što su mu probole ruke, udarala je centralne živce ručnih zglobova, te se eksplozivno širila gore prema ramenima, zatim u mozak i dolje u kralježnicu.

Klinovi koji su proboli noge također su naneli goruću bol kroz živce i srž kosti, trzali su Njegovo tjelo uspravno, zatim bi se mišići u nogama grčili te vukli Njegovo tjelo na dolje.

Zrak se udiše u pluća, ali se ne može izdisati dok se ne nakupi ugljični dioksid u plućima, a krv ne stimulira disanje da bi olakšalo grčenje.

Srce je jedva u stanju da pumpa gustu krv, kad milijarde ćelija umire u isto vrijeme.

Iscrpljenost, šok, dehidracija i paraliza unište žrtvu.

U teškoj agoniji poremećenoga uma i svestan ičega osim strašnih bolova, razapeti umire.

Pred samu smrt u teškoj agoniji, Isus je u potpunoj kontroli svojega uma. On se moli svom Ocu: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“.

Končno u trenutku smrti, krv se zgrušava i razdvaja u serum i ugruške krvnih stanica.

To drago Jagnje Božje bilo je žrtvovano i za tebe.